Moje kolege doktori, stvarno nas ima svakojakih. Moraš im držati stranu, kad i ne misliš jednako. Ne slažeš se sa njihovom procjenom, ali dovršiš posao. Nije lijepo ogovarati svoje kolege, nije lijepo davati suprotna mišljenja.
Prošla sam razne faze. Mislim da klasičnoj medicini nedostaje duhovnosti i sveobuhvatnog pristupa.
Kako jako volim duhovnost, tako sam ponekad teško prihvaćala stav da smo mi svoja ogledala. Svijet oko nas je odraz nas.
Prošla sam faze da na poslu ako se ne bih sa nečim složila pa sam prešutjela, ponekad sam nešto rekla, pa sam izazvala burne reakcije svojih kolega.
Mi doktori često patimo od veličine, malo tko prizna svoje loše procijene. Svi volimo biti spasitelji, ponekad se igramo Boga. Ne kažem da ponekad ne treba hrabrosti, ali to znači odabrati neko novo rješenje, konkretnu akciju.
ZBUNJENI PACIJENTI
Pacijenti su stvarno sve češće zbunjeni, jer ne znaju tko je u pravu. U medicini je rijetko 1+1=2.
Mislim da je komunikacija ključna za dobar odnos između pacijenta i doktora. Imala sam jednog kolegu koji naravno radi privatno. Bio je jako slatkorječiv sa ženama, ljubazan, šarmantan, a zapravo nije imao pojma, bježao je i sakrivao se od posla kad smo bili dežurni. Ali on je naravno bio simpatičan i svim mojim kolegicama koje nisu dežurale s njim, stvarno su imale sreću.
Ako trebate neki zahvat ili operaciju raspitajte se dobro, tražite uvijek drugo mišljenje. Ljubaznost i slatkorječivost često skriva operativno neiskustvo. Danas je liječnicima velik problem steći operativno iskustvo. Oni koji znaju, ne žele svoje znanje dijeliti i nije im u interesu da te nauče jer ćeš biti konkurencija.
Sujeta i ego je veliki problem liječnika. Češće nego ostali mogu pomoći ili odmoći čovjeku, a to stvara lažni osjećaj moći. Često moraš biti dobar sa starijima, smijati se šalama, piti sa njima kavu da te se sjete i pozovu na operaciju. Skoro moraš čekati da stariji kolega ode u penziji ,da bi napredovao.
DOKTORI ODLAZE
Doktora ima sve manje, a zašto? Sa ovim brzim načinom života malo tko je spreman žrtvovati se i provesti godine i godine na školovanje i edukaciju. Zašto je puno doktora otišlo raditi izvan zemlje, nije razlog novac. Upravo ta loša organizacija, nemogućnost napredovanja ako si pristojan i čekaš. Jer naprijed idu oni koji se znaju progurati.
Naravno vani nije med i mlijeko, radno vrijeme iskoristivosti 100%. Nema praznog hoda, a kod nas ima i može biti. Samo i oni vani vole već gotovog čovjeka koji zna operirati. Ali koliko sam ja primijetila ako te uzmu kao mladog specijalistu, žele te naučiti i prenijeti znanje, barem mislim da je tako.
Što je problem kod nas bolničkih doktora, normalan radnik ima satnicu 40 sati. Kod bolničkog doktora imate satnicu tjedno po 64 h pa x 4 tjedna u mjesecu. Ukupno imamo veliki broj prekovremenih sati, radio-ne radio, nisi doma. Ako imaš malu djecu, tim je teže.
Naravno, ima onih koji i povrh toga ostaju i duže jer im je ljepše na poslu nego doma, to je pak priča za sebe. Nisam “obožavatelj” ljudi koji nemaju privatan život, jer svi smo mi ipak zamjenjivi i potreban je balans. Neki bježe od punice ili žene. Nekima su naporna vlastita djeca, ganjaju neku karijeru, najčešće ipak novac, a još nisu spoznali što je zaista važno.
DOKTORIMA NIKAD DOSTA
Inače je to opće poznato da doktorima nikada dosta, tako da poslije posla još idu privatno raditi . Pa čak i kad su u pitanju dvije doktorske plaće, nije dosta, jer se treba svakom djetetu kupiti stan za studiranje, treba se imati vikendica na moru ili slično. Ili se mora imati dobar auto, kakav je to doktor koji nema dobar auto, pa skijanje, i takve slične stvari.
Ali možda je to sve zato jer često doktori ne žive bas dugo..pa da ipak sve stignu. Svaki pacijentu bih trebao dobiti uslugu kakvu treba i po cijeni koja je korektna .
Nije primjereno da bolesnik preplaćuje ono što mu treba, da bi lakše povratio zdravlje.
KVALITETA USLUGE
Na primjer ako vam treba hitno MR magnetska rezonanca , idete privatno, plaćate aparat i liječnika koji očitava nalaz. Ali ako trebate uslugu koju možete dobiti i u bolnici , uvijek biram bolnicu. Na strani sam bolničkog sustava, onog što daje socijalno jer za to izdvajate i izdvajali su naši roditelji, i zašto to ne koristiti. U privatnom sektoru, sigurno ćete dobiti ljubaznost i vrijeme.
Da li ćete dobiti i kvalitetniju uslugu, nisam baš sigurna. Ako trebate zahvat ili ozbiljniju operaciju, morati ćete u bolnicu, jer 90% privatnika nema uvjeta za složenije operacijsko liječenje Cijenim doktore koji se odluče raditi privatno, stekli su iskustvo, traženi su, žele kvalitetniji život. Ali posebna su priča oni koji bi radili i privatno i socijalno. U socijalnom bi malo radili ili samo ono sto im odgovara, pa onda lijepo naruče pacijenta iz bolnice sebi doma privatno. Baš lijepo. Tako da naplate svoje usluge privatno. Usput im je čistačica i medicinska sestra besplatno, često i sala i materijal.
Ako ste sada trudna, možda će Vam koristiti moj besplatni online trudnički tečaj:
Nema komentara