Društvene mreže su donijela meni osobno puno lijepog i pozitivnog u život.
Upoznala sam dosta osobnosti online i puno edukacija prošla online.
Da li bi ljepše bilo uživo?
Možda da ,ali ne bih bilo moguće. Kako da ja full zaposlena mama, sa dvoje djece koji traže moje vrijeme, izdvojim vrijeme za druženja sa ljudima koji su daleko , ali eto slučajno imamo iste interese.
Slažem se da i u tome treba imati mjeru, odrediti dio dana za život sad i ovdje.
Puno je toga u ovom svijetu sad krivo , izvrnuto , nepotrebno. Ali ja želim to ignorirati i živjeti po svom , sve dok druge ne smetam.
Što nam preostaje?
Ne gledam televiziju par godina , ali eto bila sam u samoizolaciji sa djecom , pa hajde idemo nešto pogledati na televiziju. Znate šta?
NEMA NIŠTA. Samo ubijanje , katastrofe, fikcija, reprize loše , program ne da nije dobar, nego je loš i opasan za našu djecu.
Pojavili su se duše brižnici da li ja možda liječim preko društvenih mreža? Nadam se da ne , a da li pomažem, nadam se da DA.
Kakve koristi ja sada imam od pojavljivanja na društvenim mrežama, sada nikakve, samo trošak.
Da li ću imati koristi ? Nadam se. Biti će transparentno , svaka osoba će dobiti račun. Neću oštetiti državu.
Meni je zadovoljstvo pomoći osobi u problemu ako ja znam to riješiti, ako joj mogu pomoći, informirati je, jer nije ona kriva što ne zna. Biti joj podrška .
Ja hoću da svaka osoba ima pozitivno iskustvo poroda, barem.
Bilo bi najljepše kada bi doživjela ekstazu.
Zar je to malo?
Nema komentara