Iskustvo posta je jedno od najljepših iskustava koje sam napravila za sebe, svoj duh i tijelo. Post nije gladovanje jer svjesno i voljno pristajete na njega. Danas se puno piše i govori o autofagiji i o intermittenfastingu, to su po mom iskustvu odlične stvari. I ja neću objašnjavati što je to, jako puno informacija o tome imate online.
MOJE ISKUSTVO
Želim opisati svoja iskustva. Kroz rad sa pacijentima sa raznim oboljenjima, davno sam shvatila da je velikim dijelom za pojavu bolesti kriva naša loša prehrana, bolest nam dolazi kroz usta, naravno vjerujem da i svojim samim načinom života činimo loše sebi i izazivamo pojavu bolesti. Nikako nisam stava da je bolest došla neočekivno, maltene kao kazna od Boga.
LITERATURA
I tako sam počela čitati, najviše ruske autore o gladovanju – autor Genadij Petrović Mahalov i “čišćenju” organizma. Znate onaj osjećaj kad ste prezasićeni od svega, mesa, slatkog, imate osjećaj težine u organizmu, ne znate više što biste i kako jeli, a u biti uopće se ne osjećate dobro, energija vam je na nuli.
Taj osjećaj je mene motivirao da isprobam.
Prvo je to bio tek 1dan bez jela, uvijek sam pila vodu ili čaj ili kavu (mada je bolje bez kave tj. pravilnije), pa sam to produžila na 3 dana. Obično mi je najteži bio 2 dan jer ste taja dan najviše gladni. Nakon toga 3 dan sam osjetila velik nalet energije, čistoće u glavi, uistinu je to bilo prekrasno iskustvo. Zatim sam krenula raditi 7 dana posta.
Nikada si unaprijed nisam zadala da to mora biti određeni broj dana, nisam si htjela stvarati pritisak.
Uopće nisam bila gladna, fizički sam se osjećala super, nikad bolje. Mislim da je problem zapravo naša psihička i emotivna povezanost sa hranom i naš unutrašnji saboter u glavi tj. naš um. Nikako nije dobro ljudima oko sebe reći da provodite post jer tada će se dušobrižnici naći i nutkati vas jelom, reći da to nije zdravo, da ćete se srušiti, maltene umrijeti.
Normalno sam funkcionirala na poslu, išla sam u operacijsku salu. Prvo je važno preuzeti odgovornost za samog sebe. Mislim da je inače važno preuzeti zdravlje u svoje ruke, naše tijelo je savršen stroj i ima mogućnost samoiscjeljenja, samo ga treba pustiti na miru tj. ne natrpavati ga svim i svačim.
Ono što je iz moje osobne perspektive jako važno jest:
Informirati se o tome, pročitati u literaturi, nemojte čitati one koji su protiv toga ili im je post miksanje voća i povrća to je nešto drugo.
Posložite sebi u glavi da ne gladujete nego samovoljno radite dobrobit za vaše tijelo, čistite svoje tijelo, dopuštate da se tijelo riješi onoga što mu ne treba, da se detoksicirate. Organizam troši inače jako puno energije na preradu hrane.
U početku ćete gubiti dnevno oko 1 kg, kasnije se usporava na 500 grama ili oko 300 grama dnevno, ovisno o vašem organizmu ali uglavnom tako. Može se desiti da ćete ponekad osjetiti slabost, ako se naglo ustanete, ali važno je samo malo prilegnuti sve će biti dobro. Ljudi se obično uplaše kada dožive nesvjeticu, sinkopu, ali ona vrlo brzo prođe.
Tako sam ja došla na 14 dana, potom na 18 dana. Obično post prekinete ne zbog toga što ste gladni nego zbog utjecaja okoline i naše psihe koja se osjeća sigurnije kada je nahranjena. Jako je važno kod prekida posta početi sa laganom hranom u manjim količinama, najbolje voće.
Nikako nemojte prehranu nakon posta krenuti sa mesom i obilno se najesti, jer sigurno ćete završiti sa bolovima. Budite nježni prema svom tijelu i svojim crijevima. Zamislite da ste mala beba koja počinje jesti hranu malo –pomalo. Primjetiti ćete da sve što pojedete vrlo brzo to organizam preradi tj. imati ćete češće stolicu.
Najidealnije bi bilo nakon posta jesti što zdravije povrće, voće, variva, tj. promijeniti neke naše loše navike od prije npr. riješiti se šećera i brašna. To je post na vodi, ali može se piti biljni čaj ili limunada bez šećera.
42 DANA POSTA
Nikakva hrana, niti u najmanjim količinama, jer ako ćete jesti malo nećete imati taj efekt. Vode pijete koliko vas organizam traži, nikakvo naljevanje vodom nije potrebno. Meni su uvijek bila zanimljiva iskustva ljudi koji su se odlučili na post 42 dana po nekim autorima da bi zaustavili napredovanje bolesti. Međutim to nije za svakoga, ako ste previše iscrpljeni i mršavi od bolesti to nije opcija i svakako bi preporučila konzultaciju sa liječnikom prije početka posta.
Ovdje sam navela svoja iskustva i to preporučam osobama koje nemaju teške dijagnoze.
OSOBNI MOTIVI ZA POST
Još jedan od mojih motiva je što u užoj obitelji imam oboljele od karcinoma debeloga crijeva (tata , teta i želuca – baka i deda). Tako da sam proučila Brojsovu tetapiju, Gersonovu terapiju, protokol Budwig i slične stvari.
Osim svog sadašnjeg posla, jedna od većih strasti mi je učenje od ljudi koji su preboljeli tešku bolest, tu uglavnom mislim na karcinom a koji su se uspijeli iscijeliti. Saznala sam od njih puno mudrosti.
Na osnovi tih tuđih, bližih i daljnjih iskustava nastojim pomoći baš onim ljudima kojima to sad treba. Jer kad si teško bolestan, često se osjećaš sam, ne mislim samo na usamljenost od okoline. Ponekad okolina više odmaže nego pomaže, vjerujući kako ustvari pomažu, pa im i ne možemo zamjeriti. Često bolesne nude jakom hranom, raznim preparatima za koje su negdje čuli da su dobri i da funkcioniraju.
ČIMBENICI ISCJELJENJA
Da se vratimo na post, to je detoksikacija organizma, a to je jedan od čimbenika iscjeljenja. Drugi čimbenik je prehrana, treći je mjenjanje svog duhovno-mentalnog sklopa. Čula sam zadnji podatak da 75% bolesti nastaje zbog emocionalnih blokada koje smo sakupili još od začeća i prenatalno što su nam prenjeli roditelji te karmički dug predaka.
Za post je zaista potrebna dobra mentalna snaga.
Nema komentara