Svako životno doba ima svoje želje i ciljeve. Ovo se odnosi na mene i mojih 40+ godina. Imam posao, recimo da sam se profesionalno ostvarila i više nego dovoljno, 6 godina fakulteta, 2 godine stručnog postdiplomskog, 5 godina specijalizacije i 10 godina rada u struci kao specijalista. Da li me nešto vuče dalje, na primjer operativno usavršavanje? Baš i ne.
Imala sam takvim ambicija ali su se zatrle od drugih, pa i od sebe same, sada gledam u drugom smjeru. Obiteljski se osjećam ostvareno sa suprugom i dvije prekrasne curice. Imala sam želju za još jednim djetetom ali nije se ostvarilo. Prihvatila sam to, možda onaj gore zna zašto je to tako.
Financijski sam isto zadovoljna, imam kuću dovoljno veliku, a kada je krenem čistiti vidim da je možda i prevelika. 🙂 Nemam kredit, sa plaćom sam zadovoljna, imam za režije i hranu. Ne moram gledati u dućanu da li si mogu nešto priuštiti, ali mislim da i nemam nekih posebnih zahtjeva. Imam auto koji sam željela, volim voziti no ponekad mi je zamorno voziti 120km u jednom danu za odlazak na posao i natrag.
Uz to vozim dijete na sportske aktivnosti, nakupi se kilometara. Sretna sam što nisam imala ozbiljniju nezgodu, nikoga nisam udarila autom a znamo svi koji smo vozači da je sve moguće. Znalo mi se desiti da vozim jako umorna sa posla kući, čak sam i stala nekoliko puta da malo odspavam kako bi sigurnije vozila.
Volim putovati, volim tu i tamo otići na vikend. Volim odlaziti u prirodu i pokušavam sve više boraviti vani, biciklom i pješice. I da ne zaboravim, morala sam otići u Ameriku da shvatim da sebe uvijek nosimo sa sobom, ma gdje išli.
Pa što me onda čini sretnom?
Prvo mi padaju na pamet moja djeca. Ali na njima sam više zahvalna što mi ih je Bog dao i nekako se podrazumijeva da djeci dajemo i da nam ona puno ljubavi vraćaju.
Sa godinama shvatiš da nikakve materijalne stvari ne mogu popuniti prazninu. Svjesna sam da je i moje vrijeme ovdje ograničeno. Trudim se slušati prvenstveno svoje srce i intuiciju. Počinjem pojednostavljivati svoj život, uživam u prirodi, zahvalna sam na svemu što imam, volim biti sa onima koji mi znače, volim biti i sama, uživati u tišini. Tišina mi donosi nove ideje i odgovore.
Ništa nije u životu važno, osim da mi budemo dobro i da smo dobri. Da radimo ono što nas čini sretnima, jer sreća je naše prirodno stanje. Obično nas neka vrsta davanja čini sretnima, općenito biti korisnim za društvo nas ispunjava, jer smo svi povezani. Davanje drugima je dar koji ustvari daruješ sebi. Kada činimo sretne druge osobe i mi sami postajemo sretniji. I moramo biti zahvalni za ono što imamo.
Samo razgovor, odobravanje, savjet, neke zajedničke teme, prepoznavanje, utjeha, ponekad samo jedna riječ, osmijeh ili pogled. Uljepša mi cijeli dan. Nekako mi bude toplo oko srca, duša puna.
Nema komentara