Da sam barem jela zato što volim, pa i da uživam u tome, pa dobro. ‘Trudna si, voliš jesti, pa onda jedi’ ali to nije bilo tako. Ukupno sam dobila oko 25 kg. Ništa nije bilo kako sam zamišljala. Mislila sam da će nakon 4 mj. možda sve proći, pa će kasnije biti lakše, nažalost nije.
TEGOBE U TRUDNOĆI
Još su tu bile mnoge popratne tegobe, koje bolje da ne spominjem. Kako to danas tumačim? Mislim da sam ja bila najgora trudnica koju poznajem. Postoje neke glupe teorije kako kad psihološki nisi spreman za trudnoću, podsvijesno je odbijaš, mislim da su to gluposti. Mislim da sam bila prespremna za trudnoću, željela sam to, već sam prošla 30 god, nije bilo nikakvih otpora.
Nakon takvog vlastitog iskustva, danas imam više razumijevanja i empatije za svaku trudnicu koja ima slične tegobe u trudnoći, pokušavam nikoga ne osuđivati, nikome ‘ne stavljam kilograme pod nos’. Kad si jadan sam sa sobom, pa da te još netko kritizira, to nema smisla ni efekta.
Zbog toga svega, već sa 25 tjedana sam imala osjećaj da ću se prijevremeno poroditi. Osjećala sam pritisak pa sam izbjegavala hodanje. U kičmi sam osjećala nestabilnost, kao da imam dva rasklimana šarafa u leđima. Boljeli su me zglobovi, pogotovo zadnja dva mjeseca, imala sam bolove u preponama, nisam mogla ni staviti nogu preko noge.
Osjećala sam se prilično neugodno, pa i nisam puno hodočastila kod ginekologa, smiješno znam, ali pregledavala sam se sama do kad sam mogla (nemojte to pokušavati,ako niste same ginekolog).
AMNIOCENTEZA
Išla sam na amniocentezu zbog godina, tada još nije bilo modernih testova iz krvi. Povišeni tlak i gestacijski dijabetes nisam imala, u stvari nalazi su mi svi dobri. Inače za sebe mogu reći da nisam pretjerano osjetljiva osoba, ali kroz trudnoću sam prošla takve tegobe, da me niti vlastita mama nije takvu poznavala.
Kada sam došla do termina priželjkivala sam što prije trudove, jer više nisam mogla samu sebe podnositi, ali ni mojima u obitelji nije bilo lako sa mnom. Došla sam do 41 +2 dana, trudova još nisam imala.Nekako sam znala da se kod mene vjerovatno ne radi o disproporciji, stanju kada je beba prevelika za vašu zdjelicu, išla sam na kontrole u kliniku u kojoj sam inače i radila, pa nisam htjela ništa posebno zahtjevati, niti komplicirati.
Rekla sam svom kolegi u koga sam imala povjerenje, sa dobrim iskustvom neka oduči umjesto mene. Sve je bilo ok, plodna voda uredna, CTG uredan, samo još se ništa nije događalo. Zato je ipak unatoč tome što sam dosta znala, teško bilo biti objektivnom. Pristala sam na indukciju porođaja, to je bio dan kad je moj doktor bio dežuran.
Što je indukcija?
Indukcija je izazvanje trudova lijekovima. Tako da sam ja ujutro nakon klizme, dobila prvi gel. Ništa se posebno nije dogodilo, pa je za 6h uslijedio drugi gel, a potom i DRIP. Dobila sam i epiduralnu analgeziju. Uglavnom nije boljelo i porodila sam se drugo jutro u 03:20min.
MOJA INDUKCIJA
Inače se ostaje u rađaonici 2h nakon poroda. Premještena sam na odjel babinjača (žene koje su rodile), ujutro u 08h je bila vizita. Nitko ustvari nije primjetio da ja baš nisam dobro. Poslije vizite iskusna primalja je primjetila da nešto nije u redu, obilno sam prokrvarila ali kada ste u stanju šoka, ne možete reagirati.
Naime, došlo je do atonije uterusa (maternica je bila mlohava, nije se stegnula) ušla sam u stanje šoka zato što sam iskrvarila. Prevežena sam u salu, gdje sam uspavana, te mi je rađena instrumentalna revizija maternice koja je bila ispunjena koaglima. Objašnjenje za takvu komplikaciju je izmorena i izforsirana maternica, kada nešto siliš, tijelo više ne reagira normalno. Eto tako je završila moja indukcija poroda. Još je više bila otežavajuća okolnost, upravo to što je to bio moj prvi porod.
Dobila sam prekrasno dijete, tako da je brzo u sjeni ostao sam porod. Nikome nisam zamjerila ništa, ma i zahvalna sam da nije bilo gore. Međutim, nikada ne bih više pristala na indukciju, ako stvarno nije dobar razlog.
Uvijek kažem ženama koje su nestrpljive, sve žene su se porodile, tako ćete i vi. Tako i ja danas, jako pazim na to, da ne forsiram porode žena sa kojima radim, ako za to nema opravdani razlog. Priroda je od nas puno pametnija, najbolje i najzdravije je ako nema nekih drugih okolnosti da porod počne spontano, tj. prirodno i da se mi što manje mješamo u to, to je moj stav i dalje.
FIZIOLOGIJA PORODA
Žene nemaju znanja o fiziologiji poroda, pa čak i mnogi doktori ne poštuju ono što je prirodno. Žene često kažu da ih je porodio taj i taj doktor, to nije istina , porodile su se same uz pomoć primalje. Kod normalnog poroda doktor je taj koji prati tijek poroda i donosi odluke za koje smatra da su dobre za rodilju, te koje će skratiti trajanje poroda, jer predugi porod dovodi do iscrpljenosti rodilje, tako da ona nema snage za suradnju.
Žene su moćne, i moraju to osvijestiti da one to mogu ,barem većina, uz podršku primalje i liječnika, te svog partnera.
Kakav je bio moj oporavak nakon poroda, srećom dojenje je dobro krenulo, dijete je bili i ostalo prekrasno. Inače se smatram čvrstom osobom, ali fizički sam se osjećala kao da me netko silovao. Bila mi je potrebna pomoć, srećom tu je uskočila moja mama. Nisam bila fizički sposobna za kućne poslove, bila sam slaba i slabo pokretna. Brinula sam se samo za dijete, dojila sam, ali trebalo mi je otprilike 2 mjeseca da se oporavim. To je možda dosta, ali kod mene je bilo tako.
Znači rodila sam na odjelu gdje sam i inače radila jedno vrijeme, svi su me znali i sigurna sam željeli mi najbolje, ali nije bilo tako. Desila se ozbiljna komplikacija, srećom bez trajnih posljedica. Zato drage moje, nemojte misliti da ako imate “vezu” da će biti sve automatski u redu, možda je baš ta veza put prema komplikacijama. Uvijek ponavljam, ako je sve u redu nemojte forsirati porod tipa “ne mogu više”, priroda zna kada je najbolje. Porod je prirodan proces i to moramo poštovati.
Nema komentara