Moramo osvijestiti da se sve u životu mijenja , tako i naši odnosi sa drugim ljudima i partnerom. Jako puno i u stalnom porastu broj razvoda , čak još i veći broj razvoda drugih brakova. Ponavljamo iste greške , bez da učimo iz njih i da se trudimo da postanemo bolji i svjesniji ljudi. Očito za brak nije najvažniji kolika je bila zaljubljenost, koliko je trajala veza prije braka. Za mene je ljubav dar i blagoslov, i ona mora biti slobodna. Dođe kada se najmanje nadaš , ne možeš prisiliti da te netko voli, jednostavno se desi. Dolazi iz srca. Mislim da tako i jednostavno ode, bez da mi to primijetimo.
Očekivanja sredine
Naše društvo nekako nas uči i očekuje od nas žena da se udamo i onda imamo djecu, to bi kao bilo ok. Religija nameće svoja pravila. Skoro do udaje ne bih smjela imati partnera blizu sebe , a odmah nakon vjenčanja bi trebala sve znati i znati balansirati odnos sa mužem ,pričaju nam bajke.
Hvala Bogu i to je manje više iza nas. Nije čudo da je rastava česta jer odmakli smo se od prirodnog života, partneri ne stvaraju zajedno , sve se kupi na kredit ili dobije, a to nas dodatno ne povezuje. Život postaje sve više umjetan i besmislen, vrtimo se kao hrčak u kolu. Posao, doma , vrtić , škola, i nije čudo da se ljudi počinju udaljavati jedni od drugih.
Rastave su gorke
Znam da većina rastava se događa u jako teškom raspoloženju oba partnera, i da su dogovorene rastave rijetkost. Mislim da je normalno da ljudi i jedni drugome dosade , pogotovo ako su bili jako mladi kada su se spojili, promijenili su se , spoznali nešto drugo, osvijestili malo više sebe i kada se to desi počinju konflikti , prigovaranja , prebacivanja. Bilo bih prekrasno kada bismo spoznali da tog partnera više ne želimo , više nam ne odgovara, da možemo mirno dogovoriti razlaz i bez teških riječi i svađa prekinuti odnos. Uspjeti se dogovoriti o djeci za njihovu dobrobit.
Djeca
Kada bi to tako idealno bilo i djeca bih lakše shvatila situaciju, jer su često pametnija od nas. Djeci i dalje trebaju oba roditelja. Djeca podjednako vole oba roditelja, osim ako je jedan roditelj agresor. Svako natezanje djece je zločin prema njima, kupovanje pažnje djeteta , da bi se obezvrijedio drugi roditelj. Djeca su nastala kao rezultat te ljubavi. Kada bi se tako partneri rastajali u dogovoru, tada bi se mogli sjećati samo lijepih stvari koje su zajedno prošli, pa ostalo bi neko poštovanje , baš zbog te zajedničke djece koju imamo zajedno. Kod nas se još uvijek forsira koncept obitelji , kao zajednice koja je najbolja i najzdravija za odgoj djece.
Krevet ne funkcionira
Ali ako nas partner više ne želi problem se prvo počinje očitovati u krevetu.. Zašto se onda prisiljavati na odnos sa nekim tko nam više nije poželjan, zar to nije mučenje. Ili muškarci izvršavaju tu obavezu samo da bi se fizički olakšali, a žene radi mira u kući, pa zar to nije prostitucija i ili još gore od toga. Samo da se očuva forma obitelji. Potpuno sam za razvod ako se tu radi o teže poremećenim odnosima tipa agresije i slično. Tada je obaveza drugog roditelja da makne dijete iz takve sredine.
Ponavljanje istog
Ako vam se nova ljubav desila , neka ona bude slobodna, možete potpuno živjeti kao da ste u braku , ali nemojte se službeno vezati. Zašto? Jer često ponavljamo iste greške. Moramo preuzeti odgovornost za svoje postupke i svoj prijašnji život koji smo si kreirali zajedno sa bivšim partnerom. Budite najbolji roditelji što možete , pružiti svojoj djeci ljubav i dozu discipline. Nemojte im nametati još drugu odraslu osobu kao autoritet, jer djeca to teško prihvaćaju, već imaju mamu i tatu. Malo je složenija situacija sa novim partnerima koji žele imati sa vama djecu, a nemaju djecu do sada.
Spas je u vama
Nemojte očekivati da će vas novi partner spasiti i riješiti vaše emocionalne ili materijalne probleme. Pobrinite se za sebe i za djecu kako najbolje možete. Postanite bolji i svjesniji ljudi i stvari će se pokrenuti na bolje. Jer između škole, posla , braka , djece, penzije ima još lijepih stvari koje morate otkriti i doživjeti.
Nema komentara